Svi mi u brak unosimo neispunjena očekivanja iz djetinjstva i prošlosti. 
Ako smo bili odbijani, umiremo od želje da budemo voljeni;
Ako smo bili kritizirani, voljeli bi da nam se dive;
Ako smo bili zanemareni, nikad nam nije dosta pažnje. Ponašamo se kao malo dijete koje stane ispred drugog i ponavlja Vidi me, Vidi me. 

Ti osjećaji stalno postoje u nama i utječu na naše težnje, snove i odabir našeg partnera.

Ako su u braku te potrebe uskraćene, javljaju se osjećaji izdanosti, depresije, usamljenost i bijesa. Nemate pojma kako žene znaju biti bijesne! Samo što su naučene da to otvoreno ne pokazuju pa su onda pasivno agresivne ili taj svoj bijes do te mjere potiskuju da se fizički razbolijevaju.

Najčešće, stvar nije u postojanju problema koji se javljaju u braku, već u načinu na koji te probleme interpretiramo i što poduzimamo u vezi s njima. Ponekad imam dojam da klijenti koji mi dolaze na savjetovanje dolaze da bi pričali o problemu ali ne pokazuju i dovoljnu spremnost da bi...

Naša potreba za sigurnošću nas u prvom redu usmjerava prema ozbiljnim vezama i baš zbog toga na vječite avanturiste ne gledamo s naklonošću. Tome doprinose i moderne romantične priče koje nas uvjeravaju da je moguće pomiriti potrebu za sigurnošću i potrebu za uzbuđenjem koje razbuktava erotski užitak. Nisam sigurna da je baš tako, piše nam E. Perel u svojoj knjizi Mating in Captivity.

„Viđam ljude koji su tako dobri prijatelji da ne mogu održati ljubavnički odnos. Viđam ljubavnike koji se toliko uporno drže ideje da bi seks trebao biti spontan, pa ga nikada i ne prakticiraju.

Viđam parove koji smatraju da je za zavođenje potrebno previše truda i da to ne bi trebalo više raditi kad jednom uđu u ozbiljnu vezu. Viđam i druge koji vjeruju da prisnost znači saznati sve jedno o drugom. Oni odbacuju bilo koji osjećaj odvojenosti, pa se pitaju kamo se izgubilo uzbuđenje nepoznatog. Viđam žene koje radije odabiru da ih se do kraja života etiketira kao „osobe slabog nagona“  nego da muževima...

Svaki je dan niz iskustava. Neka ćemo dočekati s olakšanjem, neka sa smijehom a neka s ljutnjom. No, sva ta iskustva, pa i ona od kojih najviše strahujemo, sadrže upravo one lekcije koje trebamo naučiti.
Katkad neka bolna iskustva grčevito čuvamo, kao da uživamo u svojoj rani jer nam hrani naše samosažaljenje ili ogorčenost. S bolom u želucu sjećamo se ponašanja prijatelja, članova obitelji, kolega na poslu. Neke uvrede nosimo godinama a neke cijeli život i tako stalno patimo i sebe iznova povrjeđujemo.

Vrijeme u kojem se svi mi trenutno nalazimo, okolnosti ograničenog kretanja i socijalnih kontakata, još više izvlače na površinu sve ono što nam smeta u svakodnevici kod naših bližnjih, kod nas samih, izvlačimo prošlost, bojimo se budućnosti.
No, nije sve baš sivo, da ne kažemo crno.

Kao što pamtimo bolne trenutke, loša iskustva, mi pamtimo i lijepe trenutke. Neke drage uspomene skloni smo odvrtjeti u glavi nebrojeno puta a postoje i tehnike kojima se može um potaknuti da aktivira ugodna...

Prema teoriji Roberta Sternberga ljubav ima tri temeljne komponente:

1. BLISKOST – osjećaj povezanosti s partnerom. Postoji međusobno razotkrivanje  i intimna komunikacija. Spremni smo jedno drugom podijeliti nešto o sebi što s drugima ne dijelimo. Divimo se osobi koju volimo i želimo se brinuti za nju.

2. STRAST – prisutne su intenzivne emocije u ljubavnom odnosu.
Strast je posebice izražena u fazi zaljubljenosti  i proizlazi iz tjelesne i seksualne privlačnosti. Euforični smo, radi nam kemija, stalno želimo biti u prisutnosti osobe u koju smo zaljubljeni i ne prestajemo misliti na nju. Ako je strast jako izražena postoji velika mogućnost i za idealizacijom partnera.

3. ODANOST - odnosi se na odluku da s osobom koju volio održimo dugotrajan odnos. Na vjenčanjima obećajemo da ćemo ostati skupa dok nas smrt ne rastavi. Kad smo odani brinemo o odnosu i trudimo se popraviti odnos kad kola krenu nizbrdo.

U ovisnosti koja je od komponenti prisutna, možemo razlikovati 7 tipova ljubavi: ZANESENOS...

Solidarnost ili pak želja da pomognemo drugom kod nekih je ljudi duboko ukorijenjena i ponekad ih zaista doživljavamo kao naše spasitelje. Uvijek su tu, na  raspolaganju. Nesebični su i često pomažu i kad ne pitamo. Ponekad nas znaju i iritirati, pogotovo kad svjedoče našoj uskogrudnosti, neodgovornosti i pomanjkanju empatije.

No, da ne ostanemo na kritici onih koji nisu solidarni, ajmo zaroniti malo dublje i potražiti što se krije u podlozi pomaganja.

Zašto ljudi pomažu, što se nalazi u podlozi solidarnosti objasnio je poznati psihoterapeut i pisac, J. Bucay.

On kaže da postoji nekoliko vrsta solidarnosti:

1. Solidarnost iz straha.
   Kad vidimo drugog koji u nečemu oskudijeva, koji je bolestan ili zbog nečega pati, to u nama pobuđuje određene osjećaje. Postajemo svjesni da se to može desiti i nama, strah nas je i to pokreće našu solidarnost. Pomažemo i to pomaganje nam je kao neki štit od straha, kao neka bonus koji smo zaradili pa se to isto neće nama desiti. U biti, solidarni smo zbog s...

Sigurni smo da u vašem životu postoje članovi obitelji, prijatelji, kolege uz koje se osjećate dobro i oni uz koje se osjećate loše. Svi oni imaju utjecaja na vaš život i imat će ga i u budućnosti. Zbog toga je korisno osvijestiti kako i koliko vremena provodite u njihovom društvu.

Na trenutak stanite, uzmite 10-20 min vremena za razmišljanje i napravite dva popisa.

1. popis čine ljudi koji su vam poticaj u vašem životu i uz koje se osjećate dobro

Kriteriji po kojim radite ovaj popis mogu biti različiti. To mogu biti ljudi koji vas poštuju, koji su nježni i iskreni, koji vas tjeraju na razmišljanje i čine vaš život uzbudljivim i punim mogućnosti. To mogu biti ljudi koje volite i koji vas vole.

2. popis čine ljudi koji vas iscrpljuju

Oni u vama stvaraju osjećaj nesigurnosti, lošeg raspoloženja ili iskorištenosti. Ponekad je teško uočiti njihov negativan utjecaj jer nisu neugodni. Zamislite prijatelja ili prijateljicu koji vas zovu svaki dan i pričaju o svojim problemima, pritom zaboravivši d...

Nevjera ( kad partner ima vezu s drugom osobom ) nije jedina vrste nevjere koja boli. Boli nas kad saznamo da je naš partner zloupotrijebio naše povjerenje, da nam nije bio lojalan, da nas je sustavno lagao, da je manipulirao i svojim odlukama ugrozio neke od temeljnih vrijednosti naše veze.

Kad nas iznevjere, teško je oprostiti. Potrebno je puno vremena, strpljenja i razumijevanja ljudskih osjećaja i slabosti. Pitamo se, kako nam je to mogao napraviti, zašto je takav, kako može biti okrutno sebičan, nesmotren, površan itd…
Može. Jer smo samo ljudi. A ljudi griješe. Donose krive procjene, boje se, slabi su i nesigurni. Neki su više a neki manje bezobrazni. Neki su empatični a neki nisu. Ima nas svakavih.

No, jeste li sigurni da vi nikada niste pogriješili? Kakva je bila vaša isprika, ako je bila? Kako su se drugi odnosili prema vama? Što je bilo nakon toga?

Jedan od načina kojim možemo pokušati ublažiti posljedice razočaranja i boli koje osjeća iznevjereni parter je iskreno iskazivanje ka...

U ranim godinama našeg društva razvod se smatrao nečim grešnim i oni koji su se odlučili na razvod, bili su sramotno obilježeni za cijeli život. Danas je razvod izgubio pečat sramote i na njega se gleda u pozitivnijem svjetlu.
Ako razgovarate s ljudima koji su izabrali razvod kao rješenje, većina komunicira da su razvodu prethodili mjeseci ili godine unutarnjih problema i da se na tu muku, iako je okončana, gleda kao na vrlo bolno iskustvo.
Razvod je postao human način okončavanja boli nezdrave veze. No ponekad prođu mjeseci i godine da rane u potpunosti zacijele. Ako.

Istina je i da se većina klijenata koji okončavaju brak nada da će naći novu ljubav, pristupačnijeg seksualnog partnera, bolju osobu koja će im biti potpora u životu i brinuti se za njih. Ljudi žele vjerovati da će razvod donijeti olakšanje, osloboditi ih stresa i da je to prilika za novi početak. I jest, pod uvjetom da su iz njega nešto naučili o sebi i da su spremni na nove obveze, nove probleme i nove izazove koja mož...

Tijekom odrastanja zavoljeli smo neki sport, slikanje, određenu vrstu glazbe, kuhanje ili nešto treće. Što je trud koji smo uložili u savladavanje neke vještine ili stjecanje nekog znanja bio veći, to nam je rezultat donio više užitka.
To vrijedi i za druge situacije – što se više dajemo u nešto, što smo strastveniji u našem istraživanju, to je i dobitak veći.
Naročito važi za veze – što više uložimo, više dobivamo.

No činjenica je da je mali broj veza u kojima postoji ravnoteža u primanju i davanju. Često se pomirimo s nečim što nas ne zadovoljava, pristajemo na malo jer zapravo negdje u dubini sebe osjećamo i da ne zaslužujemo najbolje. Prebrzo odustajemo.
Pritom često zaboravljamo da smo mi ti od kojih sve kreće – naše ulaganje, iskrenost, otvorenost i povjerenje koje smo spremni izgraditi. Zaboravljamo da je ljepota u nama i ako želimo imati kvalitetne odnose, budimo disciplinirani u izgradnji istih. Kvaliteta privlači kvalitetu.

Ako s vezama imamo teškoća i uvijek iste probleme s pa...

OBEĆANJA koja zadamo sebi su često su poput japanskih šljiva, nemaju ploda - riječi su američke scenaristice Frances Marion.

Prije obećanja obično donesemo odluku da ćemo nešto napraviti, onda to verbaliziramo ( često i prema drugima) i nakon toga slijedi akcija- niz koraka koji dovodi do ispunjenja obećanja. No, često se dešava upravo to da sve ostane samo na riječima, tako da s pravom možemo tvrditi da su obećanja prazne riječi ako ih ne prate djela.

Ona su popot tereta na našim leđima. Podsjećaju nas na našu slabost i utječu na sliku koju stvaramo o sebi kao čovjeku koji nije ustrajan, koji nije od riječi, na koga se ne možemo osloniti, koji nije pouzdan. To utječe na naše samopuzdanje i samopoštovanje i zato bi bilo dobro za početak, ako imate problema sa obećanjima koja dajete sebi, da si dajete ona obećanja koja možete ispuniti u jednom danu. Sitnica ali puno više od ništa.

Nemojte obećati sebi da ćete istrčati 10 km do konca godine, već si obećajte u jednom danu 300 m ili 500 m. I...