Kako da ulovimo prošlost? Možemo li je uopće uloviti? "Dok sam bio student medicine, na zabavi priređenoj na kraju semestra, neke su šaljivčine pustile u dvoranu prase namazano mašću. Prase je jurilo prisutnima kroz noge, skvičalo na sav glas i nikako se nije dalo uhvatiti. Ljudi su padali ne bili ga ulovili, ali su ispadali samo smiješni. Čini mi se da je i prošlost kao to prase.“ - J. Barnes Ovaj slikoviti Barnesov prikaz prošlosti je u biti normalan proces zaboravljanja i u tome nema ničeg lošeg. Što je odmak od nekog događaja u prošlosti veći to je naša interpretacija drukčija, s manje opipljivih činjenica sve dok slika ne izblijedi. Nekad sjećanja budu maglovita više, nekad manje a n
Svako dijete ima svoju distancu, mjeru, osjećaj koliko može biti daleko od mame, a da se osjeća sigurno. Tu distancu nosimo dalje kroz život i unosimo u ljubavne odnose kao način funkcioniranja (obrazac). Nekad nam je taj obrazac ok i tad imamo stabilne, uvažavajuće odnose pune podrške, ljubavi i razumijevanja. No često je upravo suprotno. Imamo obrazac koji živimo u našim vezama zbog kojeg patimo, kojeg zapravo često nismo svjesni, niti znamo kako ga možemo primijeniti. Jedni se lako povezuju, drugima je teško, treći silno trebaju drugog i skloni su simbiotskim odnosima, četvrte prevelika bliskost guši… Prema Kim Bartholomew i Horowitz postiji 4 načina vezivanja odraslih osoba. 1. Sigurno
Prije mnogo godina bio je običaj da se obitelj svake večeri okupi oko stola i da svi međusobno podijele što im se desilo toga dana, koje su sve aktivnosti obavili i kako se osjećaju, jesu li zadovoljni ili zabrinuti. Generacije parova živjele su uvjerenju da je to važan dio dana. Večernji razgovor sa susjedima je također ritual kojeg su se mnogi držali, koji je povezivao i kroz koji su se ljudi olakšavali kad ima je bilo teško. Danas je u mnogim obiteljima postao prvi izazov okupiti sve članove da objeduju skupa a kamoli da razmjenjuju utiske a još manje da prave zajedničke planove za sutra. Često za neke naše obveze saznamo 5 do 12, što unosi dodatni stres u svakodnevno funkcioniranje a da
Životi mnogih od nas su prepuni aktivnosti. Nerijetko radimo po dva posla a doma nas čekaju i druge obaveze. Animiramo i razvozimo djecu na njihove aktivnosti, idemo u shopping, kuhamo, spremamo, peglamo, tu tamo odemo na neki sport pa i tamo „radimo“. Onda žurimo kod roditelja jer i njih treba posjetiti barem na 15 min, prijatelje zovemo tijekom vožnje s jedne destinacije na drugu. I sve radimo a najmanje se kvalitetno odmaramo. Brojnima je nemoguće mirno sjediti i ništa ne raditi a kamoli se opustiti – čak i na nekoliko minuta. Naši preaktivni mozgovi se moraju uvijek nečim zabaviti, moraju biti na nešto usredotočeni. I nije istina da nemamo vremena za odmor, nađemo ga. Ali se odmaramo ug
