S MASKOM ILI BEZ NJE?

Imate li ikad osjećaj da nosite masku, vašu masku?

Čudan je to i ponekad vrlo neugodan osjećaj. Ne vjerujemo vlastitom licu. Čak ne znamo ni kako izgleda jer smo masku navukli jako davno. Neki od nas su masku stavili u ranom djetinjstvu. Neki su doživjeli nešto ružno i od tada ne samo da nose masku, ona je u međuvremenu postala oklop.

Kakva je ta naša maska? Možda šuti, a mi iza nje želimo vrištati. Možda je vesela, a iz naše duše teku suze. Možda je to maska žrtve, maska spasitelja, maska sveznalice, maska zabavljača? Ali, prije ili kasnije ukoliko želimo živjeti autentično, morat ćemo je zbaciti i suočiti se s vlastitim odrazom.

Zašto nosimo maske, sigurna sam da znate. Ona nas štiti. Bez nje smo goli, nemamo se gdje skriti. Da bismo skupili hrabrost i strgnuli je, moramo imati dovoljno samopouzdanja i vjerovati svojoj ranjivosti.

Možda nas u naumu skidanja maske ohrabri činjenica da smo svi ranjivi, da smo svi u strahu. Neki manje, neki više. No, kad se usudimo pokazati vlastito lice, primjer smo drugima da se to može. Živjeti bez maske s nama važnim bićima, put je u duboku intimu i preduvjet za kvalitetne i iscjeljujuće međuljudske odnose.

Ako riskirate i pokažete onakvima kakvi dosita jeste, možda se nekome, baš takvi, novi, ranjivi i autentični svidite. Tko ne riskira, ne zna.